Bakunjinov posmrtni prdac

nedjelja, 09.07.2006.

O koristi i šteti istorije za život

četvrtak, 06.07.2006.

2084.

INTRO:

Niti šest mjeseci nakon 2050., kada je objavljeno jedanaesto izdanje Rječnika novozbora, a samim time uklonjene sve pa i najneznatnije mogućnosti dvomišljenja ili hereze, pojavila se na telekranu jedna od posljednjih poruka Velikog Brata:
„Euroazija je pregažena, Orijentazija je na izdisaju.“

Kako Misaona policija više nije imala posla, naprosto zbog činjenice da se potpuno izgubila svijest koja bi vodila kritičkim ili jednostavnije rečeno razumnim mišljenjima novozborom se otklonila svaka sumnja na kriminalno, poročno ili delikventno pa se, ugasivši odjel Misaone policije, Oceanija malo-pomalo počela vraćati predrevolucionarnim socijalnim stanjima što je naprimjer narod prola dovelo gotovo do potpune slobode.

Velika misterija oko najpoznatijeg disidenta ili anarhista Goldsteina dobivala je tih godina čudan epilog.

Sjedeći u svom ostarjelom naslonjaču Tukidid je ravnodušno čitao poruku Velikog Brata s telekrana držeći malu, dotrajalu lulu i pišući, istrzanim i nervoznim pokretima ruke, na stari kompjutor:

„Od 1984-e do 2050-e neporočnost, siromaštvo, nestašica i regresija dovele su do snažnog porasta vjerskih i fanatičkih kulturoloških izraza što je bilo nepotrebno sankcionirati ne samo zbog bezazlenosti samog fanatizma( ako ga ograničimo na posljedičnu činjenicu kojom se gasi sam od sebe odnoseći toliko neznatan broj žrtava da se statistička krivulja ne mijenja niti kada se nađe uz statistiku ratnih žrtava) već i zbog činjenice da se svijest toliko savršeno asimilirala sa zapovijedima VB-a da se prihvaćanje novozbora činilo gotovo kao nužnost, a ne nešto za što je trebalo godine i decenije rada i napora u skraćivanju rječnika i njegovom transformiranju. Proli, koji su oduvijek bili izvan dosega autokracije, donose zanimljive primjere „mutacije“ svijesti, relevantne više za čistokrvne anglosoc narode, nego za same sebe.“


Prvi dio


Starodumci ne trbosjećaju anglosoc

Haustor Budućnosti bio je najveća i najposjećenija zgrada u posljednjih nekoliko godina. Nakon što je 2050. i službeno pušteno u opticaj jedanaesto izdanje Rječnika novozbora, anglosoci su dugu eru autokracije, totalitarizma i sveopće prisutnosti Velikog Brata iznenada osjećali kao savršeno daleku i gotovo nepostojeću prošlost. Generacije koje su živjele u periodu diktature malo-pomalo su izumirale dok su se njihovi potomci rađali kao posve izbalansirano genetsko meso: u trenutku izdavanja Rječnika već je čitav narod bio „izbrisane“ svijesti.
Narod prola koji je čitavo vrijeme diktature bio slobodan i izvan dosega Velikog Brata nakon 2050. postao je najvažniji segment u društvu Oceanije. Njihovi filmovi, zabava i industrija, njihova televizija, radio i mreža preuzeli su primat pa se oko 2060-e činilo kako su proli oduvijek držali sve konce u rukama, a anglosoci posve bespotrebno potrošili nekoliko dugih decenija u krojenju sadašnjosti i brisanju povijesti.
Već oko 2040. svijesti nije bilo pa se izdavanje novog Rječnika s posve reduciranim jezikom činilo posve prirodnim i proli i anglosoci nisu imali više nikakvu potrebu za dotadašnjim razlikovanjem tj. za bilo kakvim pojmom, spoznajom ili učenjem tradicije i povijesti.

Jozef K., rođen iz epruvete, nakon neuspješnog kloniranja gena i DNK spirale iz požutjele, trule i pljesnive stranice Kafkinog romana, bezvoljno je i apatično hodao novootvorenim Trgom Matrixovog Virusa. Velika statua kompjuterskog virusa i raspadnuti plakat oble stražnjice Trinity, uhvaćene u trenutku šesterostrukog salta s lastavicom, izgledao je kao pocinčano poprsje nekog rimskog vladara s tim da Jozef K. nije znao ništa o Rimskom Carstvu i njegovim vladarima budući da su anglosoci od 2010. počeli brojati povijest nultom godinom i rođenjem stanovitog Svena Velikog, hakera koji je urušio Pentagon i otkrio jednoj povećoj koloniji bosonogih stočara u afganistanskim brdima tajni kod OANG (Operacije Alah Naftni Gigant) te ih tako direktno bacio u vulkanski grotl velike i moćne vojske Oceanije. Čitava je Orijentazija sravnjena sa zemljom ne bi li, nakon samog desetak godina, počeli nicati ogromni industrijski kompleksi i hoto ville za brokere, njihove žene, sindikalne djelatnike u fast-foodu i hip-hopere.
Noseći plastificiranu člansku iskaznicu „premium gold“ približavao se pokretnim stepenicama koje su ga vodile do trećeg kata Haustora Budućnosti. Napalio se Jozef K. na neku seksipilnu srednjoškolku koja se prvi put pojavila na MTV-u s pjesmom tako sugestivnih riječi da je istog trenutka postala broj jedan na svim top ljestvicama. Mazni glas i plastične sise pop-dive cijeli su dan ometale Jozefovu koncentraciju. Pjevušeći njezin hit „Pound me baby one more time“ uspinjao se Haustorom Budućnosti noseći zgužvanu i mokru papirnatu maramicu kao osebujnu relikviju svoje tužne i neuzvraćene ljubavi. Zgnječivši palcem unutrašnjost džepa osjetio je slabašni mlaz sada već potpuno ohlađene sperme.

***

Oko desetak anglosoca, naslonjenih na stolove Burka Kinga, pratili su suđenje Arapima na velikim plazma TV-ima. Jedni obučeni u narančaste dresove s brojem i imenima svojih junaka prezentirali su liberale dok je druga skupina nosila oker-žute majice i veliki znak F® (Freedom, op.a.) što je u tadašnjoj Oceaniji značilo najkonzervativnije opredjeljenje koje je, osim mržnje prema crncima, indijcima, vegetarijancima i PETI, značilo i krajnju seksualnu apstinenciju, a zbog čega je beštijalna pornografija postala najprodavaniji i najželjeniji proizvod za većinu konzervativnih anglosoca. Vrlo su često liberali posprdno govorili kako sve što jednom oker-anglosocu treba je doživotna TV pretplata, Internet i mlado leglo voluharica.
Konzervativci su se vrlo rano ženili i imali mnogo djece. Žene su im najčešće bile pretile, ružne i aseksualne, no iznimno lukave. Još i danas postoje razni mitovi o tome kako zavesti oker-anglosoca. Možda najzanimljiviji je onaj da svaka buduća žena anglosoca treba postići score od preko 100 bodova u popularnoj igrici okeraša: „Kill the Poor Scum“ čime bi joj brak bio zajamčen. Igrica je napravljena kao reality za kojeg Ministarstvo Bogatstva financira dovod raznih rasa iz nasiromašnijih i najzabačenijih dijelova svijeta. Kada ih dopreme, strpaju ih u ogromne hangare koji inače služe kao filmski studiji i svaki igrač pomoću najsuvremenije tehnologije izravno sa svoje tastaure ima mogućnost biti američki akcijski junak s 12 života, top-modelom ljubavnicom i ljubičasto-žuto-crveno-bijelim svilenim plaštem te ubiti nekog bijednika. Vrlo često najuspješnije igre završe kao filmski scenariji s tim da je od 2040. postalo vrlo popularno da neka zvijezda posvoji dijete koje je uspjelo preživjeti samo zato jer je imalo tu sreću da se, pred naletom topovske vatre, sakrije ispod zgužvanog i bačenog omota pojedenog Snickersa.

***
Hodajući prema izlazu na drugi kat zaustavio se Jozef K. na nekoliko trenutaka ispred plazme. Gledajući izbezumljene oči Arapa koji kao prvo nisu razumjeli engleski, kao drugo nisu jeli svinjetinu i kao treće nisu svršavali u činčile i slušali acid-electro na highwayu osjetio je kako ga pomalo uznemiruje i tjeskobno iritira ta dosadna, dječja igrica krojenja pravde i istine, ta isuviše naivna predstava na ogromnoj pozornici po kojoj plazi od rođenja, dobivši lošu, bezazlenu ulogu i nikako ne shvaćajući tko je publika, a tko redatelj i naklonivši se duboko, kao poslije zadnjeg čina, jednim okom plašljivo pogleda hoće li mu tko zapljeskati ili ga izviždati.
Stisnuvši „reset“ na novom brain-disku brzo protrese glavom i krene prema hodniku.
(nastavlja se)